Unaprjeđenje (su)života sa životinjama

Sve je veći broj kućnih ljubimaca, posebice pasa, s kojima dijelimo grad. Prelijepa je scena kad vlasnik i pas opušteno šeću, pa im pristupaju djeca i upoznaju se s psom dok on veselo maše repom. No, psi i njihovi vlasnici česta su tema gradskih čavrljanja i nezadovoljstava. Obostrano je nezadovoljstvo opravdano jer su potrebe različite i nezadovoljene.

Grad po tom pitanju ne čini gotovo ništa. Plaćanje Higijenskoj službi u Puli da odvozi nezbrinute životinje (ukoliko nazovete komunalnog redara) i table sa zabranama za pse koje se svakih nekoliko mjeseci pojavljuju na novoj zelenoj površini(ci), a koje pojedini vlasnici pasa ne poštuju izazivajući time daljnja nezadovoljstva, nisu zadovoljavajuće rješenje.

Umjesto zajedničkog života, javlja se suživot ispod oka.

Briga o životinjama

Briga o životinjama pitanje je sigurnosti građana i imovine, pitanje javnog zdravstva, komunalnog standarda grada, ali i pitanje provedbe Zakona o zaštiti životinja, što je etičko i zakonodavno pitanje.

Zakon kaže da ukoliko u jedinici lokalne samouprave nije osnovano sklonište za životinje, sukladno Zakonu o zaštiti životinja, njegovo osnivanje i rad dužno je financirati jedna ili više jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave u skladu s njihovim potrebama. Uz sklonište dužni su organizirati informacijski centar za napuštene i izgubljene životinje te podatke o životinjama dati na uvid javnosti. Ujedno, obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave, a obvezna su razvijati svijest javnosti, a osobito mladih, o zaštiti životinja (čl. 58. stavak 2 Zakona).

Dakle, Grad Pazin morao bi osigurati uvjete sukladno Zakonu i propisima, a temeljem kvalitetno definiranih potreba zajednice, infrastrukturu i financiranje sustava. No, u Pazinu imamo sklonište koje postoji zahvaljujući udruzi i volonterima, što Grad stavlja u financijski i organizacijsku povoljniju poziciju.

Suradnja s postojećim skloništem za životinje i uređenje parka

Stoga, prvo i osnovno, potrebno je sjesti s postojećim skloništem za životinje i dogovoriti suradnju i način obostrane i javne komunikacije, olakšati im administrativni položaj kako bi konačno mogli, izvan zone rizika od poplave, na kvalitetan i održiv način razvijati usluge skloništa, hotela za pse, farme za male životinje i sve ostalo za što imaju volje, želje, motivacije i donatore.

Nadalje, potrebno je ograditi park ispod željezničkog kolodvora u kojem su psi dobrodošli, ali se bez ograde ne mogu istrčati pa zapravo park i nema funkciju parka za pse. Također, potrebno je pronaći zelenu površinu u centru grada u kojoj su psi dobrodošli, ograditi je i opremiti kantama za otpad.

Grad, u suradnji s nadležnim ustanovama i udrugama, dužan je poraditi na dizanju svijesti o brizi za kućne ljubimce kako bi nebriga pojedinih vlasnika pasa (oko onečišćavanje javnih i zajedničkih prostora i površina, držanja u nehumanim uvjetima, nebrige oko potomstva itd.) postalo nepoželjno ponašanje koje ima svoje posljedice.

Komunikacija, razumijevanje potreba, suradnja, briga i osvještavanje moraju ići zajedno. Grad koji ne brine o životinjama, ne brine ni o ljudima.