Stani i zamisli se ili Pasaj dalje

Jesam, vidjela sam ovaj članak iz Jutarnjeg, u međuvremenu je objavljen i na iPazinu, ali poslovni mi rokovi dahću za vratom pa ću se tek kratko osvrnuti na njega.

Pazinska Fimi media?

Da raščistimo: riječ je o priči koja već dulje vrijeme kola gradom, no članak je priču izvukao iz sfere trača i lokalnog "muči!" konteksta, dao joj glavu i rep pa se može reći da zvuči suvislo. Šteta što se ovime mediji nisu bavili prije nedavnih lokalnih izbora, iako je malo vjerojatno da bi ona utjecala na preferencije birača IDS-a budući da je teško pretpostaviti da nisu - barem do neke mjere - upoznati s obrascima funkcioniranja stranke za koju glasaju. Možda je priča u jednoj mjeri mogla utjecati na birače koji su ostali doma, ali to nikad nećemo saznati.

Članak, apstrahiramo li imena i nazive, zapravo opisuje model izvlačenja novca za osobne i stranačke potrebe, odnosno ništa što već nije viđeno. Jedna od najpoznatijih priča takvog modela na nacionalnoj razini je Afera Fimi Media koja je postala općim mjestom seljenja love iz javnih u privatne ili stranačke džepove i načina iskazivanja ljubavi prema Hrvatskoj od strane političke elite.

Naravno, uvijek postoji presumpcija nevinosti pa je red da se ljudi ne osude unaprijed, međutim ne možemo zanemariti nekoliko činjenica.

Déjà vu

Neki od optuženih u lokalnoj su mitologiji davno već junaci sličnih priča s obzirom na stranačke i poslovne pozicije koje im omogućavaju nemalu razinu moći i utjecaja.
Osim toga, IDS-ovcima nije strano seljenje novca iz javnog u privatni sektor (guglajte, ljudi, ako ste pali s Marsa, nešto priča ipak je izašlo van), pa se tako, primjerice, iz pazinskog komunalnog poduzeća 2009. ili 2010. godine hladno izvuklo 250.000 naših kuna i posudilo pokojnom Đaniju Bažonu, tadašnjem članu Uprave Glasa Istre.

Medijske tabu teme

Iz ovoga slučaja lakše je razumjeti i zbog čega se ovim današnjim slučajem bavi Jutarnji list, a ne, primjerice, Glas Istre, ali to nam je svima toliko očito da nema smisla trošiti retke. Vjerni će se odmah uloviti relevantnosti iPressa jer je tom PR taktikom IDS javnost uspio uvjeriti da se iPressu ne može vjerovati. Nitko me još nije uspio uvjeriti zbog čega bi iPress bio manje relevantan ili vjerodostojan od, primjerice, Glasa Istre koji se nekim temama naprosto ne bavi, ne usuđuje se baviti ili se bavi sporadično nakon što ostali mediji obrade priče. Jednima se posuđuju novci, drugi se nazivaju smećem. Ne nasjedajte.

Nacionalni problem

Također iz ove i gomile sličnih priča na lokalnom i nacionalnom nivou može se razumjeti zbog čega postoji nepovjerenje u javni sektor, stranke, ali i pravosuđe. Pravosuđe je vjerojatno najveća rak rana našega društva, zaslužno za temeljno nepovjerenje građana u ovu državu, zaslužno za to da mnogi šute, saginju glavu, dok je drugi bahato dižu jer znaju da im nitko ne može ništa i da će, ne odbaci li se slučaj zbog smrti, zastare, proceduralne greške, iskaza ustrašenog svjedoka itd., u najgorem slučaju guliti krumpire.

Drugi, oni s manje društvene moći, i dalje će plaćati za svoje krivo parkiranje, administrativne pogreške kad inspekcija navrati u firmu ili udrugu, ili odrobijati svoje padne li im na pamet manje sofisticirana, da ne kažem manje rafinirana, i manje utjecajna posudba.

Pasaj ili Pasaji

Vratimo se na pazinsku priču. U nju je upleteno, kaže članak, čak sedmero osoba. Nije vjerojatno da će ovo biti slučaj koji će izazvati provjere mogućih sličnih slučajeva prilikom drugih građevinskih poslova. Ovaj bi slučaj, bude li se razvijao dalje i utvrdi li se da tu ima vatre, kad već ima dima, mogao ponuditi zanimljive odgovore o razini uključenosti optuženih. Ukoliko se navodi pokažu točnim, bilo bi zanimljivo saznati jesu li svi svjesno bili dio ove priče ili su bili pod pritiskom, jesu li znali u što se upuštaju ili su mislili da nekome rade uslugu?

Možda će to sve pasti u vodu zbog nedostatka dokaza. No, igre transparentnosti sve je lakše igrati. Istraživanja pokazuju da najtransparentnije rade parlamenti jer se posao radi u vladi, ministarstvima, agencijama, tvrtkama i drugdje. Jednako je tako na lokalnoj razini. Gradu i županiji nije problem biti transparentan. Umjesto toga, osnivaju se tvrtke i agencije u čije se uprave postavljaju svoji ljude koje nadziru oni koji su ih postavili i - Voila! - dvije muhe jednim udarcem: posao se i dalje obavlja, samo izvan očiju javnosti, a pohvale za transparentnost padaju u krilo.

Jedno se priča, drugo radi

U glavi mi odjekuju parole: "Vidite kako drugi prepoznaju ono što radimo, našu viziju, sinergiju i destinaciju. Pozivamo političke protivnike da budu konstruktivni i prije i poslije izbora, nema smisla da se svađamo, idemo surađivati..."

Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe. Nadam se da nećete nasjesti ni na ovo, barem vas nekoliko stotina. Šutnja i suradnja kako bi se izbjeglo prozivanje za nekonstruktivnost sigurno nisu ono što će riješiti probleme, barem od nas koji mislimo da ih ima i da bi se trebali rješavati.

Što dalje? Hoće li se nadležni odlučiti za uobičajenu PR taktiku "loše vijesti ignoriraj i mediji će brzo odustati, reagiranjem samo produljuješ njihov interes" ili će smatrati da bi javnosti trebali ponuditi neka objašnjenja? Pričekajmo.