O majčinstvu i roditeljstvu, i tome što Grad Pazin može učiniti

"Arise, all women who have hearts!"

Majčinstvo se u različitim kulturama različito slavi, a jučerašnji Majčin dan američka je verzija slavljenja majčinstva koja je proizašla iz ženskog mirovnog pokreta i koja je postala globalno popularna.

Suvremeni praznik Majčinog Dana prvi put je slavljen 1908., kada je Anna Jarvis organizirala sjećanje na svoju majku u metodističkoj crkvi u Zapadnoj Virginiji. Njezina kampanja za obilježavanje "Majčinog dana", priznatog praznika u Sjedinjenim Državama, započela je 1905. godine, kada je umrla njezina majka Ann Reeves Jarvis, mirovna aktivistkinja koja se brinula za ranjene vojnike s obje strane američkog građanskog rata i stvorila radni klub Majčinog Dana kako bi se bavio pitanjima javnog zdravstva. No, valja spomenuti i jednu drugu ženu, Juliu Ward Howe, američku pjesnikinju i autoricu, aktivistkinju koja je zagovarala ukidanje ropstva te pravo glasa žena, a koja je još 1872. godine pozvala na slavljenje Majčinog dana za mir, kao prosvjed protiv nasilja ("Arise, all women who have hearts!")

Ravnopravnost i ekonomski položaj žena

No, slaveći majčinstvo, ne možemo zanemariti podatke (iz UN-ovog izvješće u napretku na polju rodne ravnopravnosti s fokusom na ekonomski položaj žena) o tome kako žene danas i dalje globalno rade 2,5 puta više poslova njege i skrbi te kućanskih poslova, odnosno neplaćenog posla, a što utječe na njihove mogućnosti za kvalitetnim plaćenim radom. Žene danas u prosjeku zarađuju 24% manje nego muškarci, a razlika u plaćama posebice se odnosi na žene s djecom. U razvijenim zemljama žene u većem broju završavaju fakultete, no što su poslovi više pozicionirani na hijerarhijskoj ljestvici, odnosno moćniji, to je manje žena.

Uloga lokalne samouprave

No, da ne ulazim preduboko u ovu vrlo široku i ozbiljnu temu, navest ću nekoliko načina na koje lokalna samouprava, točnije Grad Pazin, može učiniti više da potakne žene na aktivnije sudjelovanje u javnim poslovima, da olakša situaciju majkama i očevima i da potiče roditeljstvo kao temelj na kojem počiva cijelo društvo i njegova budućnost.

Bude li se Pazin jače i brže ekonomski razvijao i uvjeti za obitelji će postati povoljniji, a sadržaji i usluge za djecu i roditelje dostupniji.

Na upisima u jaslice i vrtić ne bi se trebali vrednovati kriterij zaposlenosti i nezaposlenosti. To što je netko nezaposlen u svibnju kad su upisi, ne znači da će ostati nezaposlen ili da ne želi postati zaposlen u budućnosti. No, ne primi li se dijete u vrtić, roditelju se najčešće ne isplati tražiti posao jer bi najmanje trećinu mjeseca (ako ne i više) radio da plati privatno čuvanje djeteta. Kako su najčešće to žene, ovaj kriterij zapravo drži žene izvan tržišta rada, a što su žene dulje izvan tržišta rada, to su kasnije teže zapošljive. Ovdje ne govorimo o majkama ili očevima koji dobrovoljno pristaju biti s djetetom doma prvih nekoliko godina života.

Također, Grad bi trebao poticati programe kojima je cilj promicanje odgovornog i podržavajućeg roditeljstva te inicijative koje promoviraju obiteljsko provođenje aktivnog slobodnog vremena, poput planinara, izviđača, obiteljskih manifestacija i sl.

Pedijatrija u Pazinu

Grad Pazin mora se aktivnije postaviti prema HZZO-u i Istarskoj županiji u traženju još jednog specijalista/specijalistkinje pedijatrije jer za to ima argumente. Pazin danas ima jednu pedijatricu koja se brine o 1300 djece do sedme godine života, iako je maksimum 1100 djece, a pokriva veliko područje, ne samo Pazinštine, nego i šire (Kršan, Žminj itd.) S još jednim pedijatrom ili pedijatricom, djeca bi mogla ostati pod njihovim nadzorom i dulje od sedme godine, a uvelike bi se smanjilo čekanje u čekaonici, posebice u vrijeme epidemija, što pogoduje zaposlenim roditeljima i svakako samoj djeci.

Čuvanje djece tijekom događanja

Kod organiziranja različitih edukacija roditelja, posebice od strane odgojno-obrazovnih institucija, te prilikom organiziranja javnih događaja (savjetovanja, tribina itd.) od strane Grada, trebalo bi dogovoriti s osobama ili udrugama uslugu čuvanja djece tijekom događanja jer je to od velike važnosti za one roditelje koji nemaju mogućnosti nekome ostaviti dijete.
I, primjerice, ciklus radionica „Rastimo zajedno“ u vrtiću, i jednokratna predavanja/skupovi itd. trebali bi biti dostupni svima, posebice jednoroditeljskim obiteljima i obiteljima koji nemaju podršku drugih članova obitelji. Možda u početku ne bi bilo interesa (što ne znači da potrebe nema), ali naviknemo li ljude na jednu drugu razinu podrške, želimo li promovirati društvenu participaciju i jednake mogućnosti za sve, ovo je smjer u kojem moramo ići.

Što mi sami možemo učiniti?

Nemojmo prečesto i podrazumijevajuće komentirati izgled i odjeću djevojčica, a snagu, brzinu ili živost dječaka. Djeca žele uvažavanje odraslih i ponekad se ponašaju onako kako mi želimo i onako kako ih mi vidimo, a svojim ponašanjem nesvjesno ih ukalupljujemo unutar vlastitih granica i očekivanja.
Odgajajmo empatične, odgovorne, slobodnomisleće i kreativne dječake i djevojčice jer time odgajamo i buduće roditelje, utječemo na to kako će svijet izgledati u budućnosti.

Pokušajmo što manje osuđivati jedni druge. U djelima, izgledu, roditeljstvu…Svatko radi ono što zna i koliko može. Umjesto osude, ponudimo pomoć i podršku. Ponekad i mali osmjeh može značiti da jedni drugi razumijemo i može nekome uljepšati dan. Znam da je uloge u kojima nismo bili, teško razumjeti. Ispričavam se, stoga, svim majkama, počevši od svoje vlastite, pa do mojih prijateljica, čiju poziciju nisam razumjela sve dok i sama nisam postala majka. Želim nam svima mnogo više razumijevanja i solidarnosti.