Kakav turizam u Pazinu, 2. dio

Jučerašnji tekst o turizmu izazvao je veliku pažnju. Mnogi od vas slali su mi komentare i mailove, a neki su se upitali i odakle novac za sve to.

Za početak potrebno je razjasniti da Grad neki razvojni smjer ili sektor može poticati na brojne načine, a ne samo financijskim sredstvima.

Vizija važnija od financija

Da bi se uopće moglo krenuti u nekom smjeru potrebna je vizija, jasan smjer i plan djelovanja. Ovo postojeća gradska vlast nema i zbog toga grad izgleda kako izgleda i ne miče se s mjesta.

Grad nema javni WC! Grad i okolica nisu označeni. Grad nema niti jednog štanda na kojem možete kupiti nešto autohtono ili lokalno. Izgleda li vam kao da netko brine o razvoju turizma i da uopće ima viziju, smjer i plan? Da se, recimo, Grad odrekne svojih 150 kuna dnevno po štandu i onda kraj Kaštela i Ziplinea osvane nekoliko lijepih autentičnih štandova na kojima se mogu kupiti proizvodi proizvedeni u Pazinu i okolici, onda bi to upućivalo na barem nekakvu brigu i smjer.

Promjena politike s gradskim prostorima

Ako, primjerice, poželite otvoriti dućan s autohtonim lokalnim proizvodima i odete u Grad, saznat ćete da prostor iznajmljuju za npr. 4.500,00 kn mjesečno. I to u zgradi bez fasade, u ulici u kojoj se zatvorilo sve što se moglo zatvoriti. Dakle, vi u startu morate računati na preko 50.000,00 kuna godišnje najamnine Gradu koju morate zaraditi kao višak od prometa. I pri tome još uložiti u unutarnji i vanjski izgled prostora. I možda biste htjeli zaposliti još jednu osobu. Ovako, umjesto da pokrenete posao, zaposlite nekoga, plaćate poreze, uljepšate ulicu i možda svojim primjerom potaknete i ostale, vi unaprijed odustajete jer tih 50.000 kuna najamnine unaprijed govori kako ćete već prve godine propasti.

I tako, umjesto da se ulica oživi, a Grad odrekne ili odredi minimalnu najamninu za prostore koji mu zjape prazni i propadaju, umjesto da mu u ulicu dođe sadržaj koji mu je potreban, on se ponaša feudalac kojeg ne zanima ništa osim ubiranja feudalnih daća. Da biste nešto u budućnosti imali i na tome ubirali svoj (tada i veći) dio, morate se na početku nečega odreći. A ako se Grad odrekne nečega od čega ionako ne dobija ništa, onda za Grad nema štete, a može imati dugoročne koristi. Dakle, grad u opisanim slučajevima ne mora ništa potrošiti, samo se mora odreći eventualne kratkoročne dobiti da bi dugoročno dobio više: gradski sadržaj, zaposlene i zadovoljne ljude, zadovoljne turiste itd. koji na kraju svi troše još više - u tom istom gradu.

Smještaj, označavanje i uređivanje

Ho(s)telski smještaj, koji generira nova radna mjesta, nove boravišne pristojbe, novu potrošnju, nije nešto što bi trebao osigurati Grad, ali bi svojom jasnom politikom, zainteresiranim pristupom i administrativnom podrškom mogao jako puno utjecati na interes investitora. Ne bi bilo zgodno prepričavati anegdote u kojima se vidi da to sada nije slučaj.

Sređivanje grada i okolice može teći postepeno. Osobno ću se založiti da sređivanje biciklističkih i pješačkih staza te oznake po gradu budu prioritet. To nisu nebeske investicije kojima zadužujemo generacije, a jedan takav sadržaj može generirati veća sredstva u budućnosti s kojima će se nastaviti dalje sređivati grad.

Veći projekti sa smislom i sadržajem koji oplemenjuju zajednicu upućuju se na natječaje državnih tijela i EU fondova koji postoje upravo za takve projekte. Vojarna, Jama, Potok itd. su projekti koji mogu biti sjajno zaokružene cjeline koje u sebi nose poslovni, obrazovni i rekreativni sadržaj. A taj sadržaj dalje generira vrijednosti, ne samo financijska sredstva, već i sadržaj za lokalno stanovništvo koje živi kvalitetnije i hrabrije. Upušta se u nove projekte, vidi potencijal i usudi se. Depresivni građani neće se usuđivati.

Grad koji organizira, potiče, olakšava

Mnoge ideje koje sam opisala u jučerašnjem tekstu počivaju na snažnijoj organizaciji i okupljanju zainteresiranih dionika, što bi trebala biti uloga Grada. Turističku zajednicu, muzej, OPG-ove, lokalne ugostitelje, ustanove, udruge itd. trebao bi okupljati, gurati i koordinirati Grad, dati im vjetar u leđa i inspirirati ih podrškom, otvorenošću i vizijom.

Samo generiranje sredstava može generirati nova sredstva, nove ideje i novu platformu razvoja.

No da bi Pazin bio turistički grad, grad koji već sad ima nekoliko jakih priča (Kaštel, Jama i Speleoavantura, Zipline) mora riješiti problem fekalija u Jami. Za početak, pozivam nadležne da popiju čašu pitke vode za koju tvrde da izlazi iz pročistača. Ako odbiju, onda znači da postoji problem s pročistačem i prelijevanjem fekalija u Jamu i to treba hitno riješiti. Dodatno, oni u blizini tog pročistača planiraju graditi kamp odmorište. Nezamislivo.

Zarečki krov ne može čekati

Jednako tako postoji i problem sa Zarečkim krovom. U ovom trenutku mi ne možemo čekati da se riješi izrada Plana upravljanja zaštićenim područjem Pazinčice jer problem postoji sada. Zarečki krov jako je atraktivan turistima. Nekada smo ga ljubomorno čuvali i skrivali, no u današnje vrijeme Googlemapsa to više nije moguće. Tamo se već dolazi autima i kamperima, uništavaju se prilazni putevi i okoliš, a o kantama za smeće koje ne postoje da i ne govorimo. Dakle, u čekanju izrade Plana, moramo ugasiti požar, staviti rampu i urediti okoliš kantama za smeće, toaletom i tablama. O stazi od Kaštela do Zarečkog koja ide uz Potok neću ni trošiti riječi. Prije tjedan dana onuda smo vodili djecu i nije nam bilo ni lagano ni svejedno prelaziti provalije s urušenim prijelazima ni zaraslim šipražjem.

Pazin sutra ovisi o nama

To je Pazin danas. Kako će izgledati Pazin sutra, ovisi o svima nama, a prvenstveno o viziji, motivaciji i podršci Grada.
Građana koji bi se htjeli usuditi (još uvijek) ima.