Grad u kojem IDS-ov kandidat ne može pobijediti u prvome krugu, a HDZ-ov u drugome

Pazin je jučer, očekivano, izabrao novog starog gradonačelnika, Renata Krulčića (IDS), koji je u 2. krugu izbora dobio 58,44% glasova, u odnosu na svojega protivnika Ivana Bubića (HDZ) koji je dobio 38,75%.

Bili su ovo već treći izbori na kojima su se dvojica kandidata sučelila pa je analiza prilično jednostavna.

Usporedba rezultata

Pogledamo li podatke s lokalnih izbora 2009., 2013. (dva kruga) i 2017. godine (dva kruga), dakle s ukupno 5 izlazaka na izbore, vidljivo je nekoliko činjenica:

Godina izboraBroj biračaIzašlo birača% birača koji su izašliRenato KrulčićIvan Bubić% od ukupnog broja birača koji su glasali za Krulčića% od ukupnog broja birača koji su glasali za Bubića
20097845397150,622095169026,7021,54
2013. 1 krug7351352348,06155799921,1813,59
2013. 2. krug7382332245,141843138024,9718,69
2017. 1. krug7352348547,40165087422,4411,89
2017. 2. krug7358270736,791582104921,5014,26

Ovogodišnji drugi krug lokalnih izbora godine imao je najmanju izlaznost. U odnosu na 2009. godinu kad se zbog samo dva kandidata održao jedan krug izbora i kad je izlaznost bila 50, 62%, ili pak u odnosu na drugi krug 2013. godine, kad je izlaznost iznosila 45,14%, jučerašnjih 36,79% šalje određenu poruku. Onima koji poruke žele čuti.

Krulčić

Najviše glasova Renato Krulčić dobio je 2009. kad je, ponovimo, izlaznost bila najviša, ali i kad je Renato Krulčič bio relativno nepoznat kandidat. Već 2013. godine podrška mu u 1. krugu opada za više od 500 glasova, da bi u drugom krugu ipak dobio 300 više u odnosu na 1. krug. Realna je pretpostavka da je ovih 300 glasova dobiveno iz bazena glasača SDP-a i nezavisnih listi koji su u prvome krugu glasali za SDP-ovog kandidata.

Na ovogodišnjim izborima u prvome krugu Krulčić dobiva 1650 glasova, ali u drugom krugu glasovi ne rastu, već opadaju za 70-ak birača. Ovdje se, za razliku od 2013. godine, nije dogodilo prelijevanje glasova birača koji su u 1. krugu glasali za SDP-ovog kandidata, već su ti birači u najvećem broju ostali kod kuće. Renato Krulčić nije se uspio nametnuti kao kandidat koji ima širu podršku građana izvan IDS-ovih glasača. Štoviše, manje glasova dobio je samo u 1. krugu 2013. godine kad su se sučeljavala tri kandidata.

Apsolutne brojke pokazuju da podrška Renatu Krulčiću opada, iako se zdušnije nego ikad prije, u svojoj funkcionerskoj kampanji, trudio biti sveprisutan, (ne)očekivana sila koja se stalno pojavljuje i rješava stvar.
(Funkcionerska kampanja, za one manje upućene, je izraz kojim se označavaju aktivnosti javnih funkcionera u predizbornom razdoblju, koje se predstavljaju kao njihov "redovan rad", a zapravo su dio političke promocije.)

Bubić

Ivan Bubić najviše je glasova dobio također 2009. godine, danas nedostižnih 1690 glasova. Najmanje glasova dobiva u 1. krugu izbora 2017. godine kad za samo 42 glasa prednosti ispred SDP-ovog kandidata ulazi u 2. krug izbora. U drugome krugu ovogodišnjih izbora dobiva tek 1049 glasova, što je samo za 175 glasova više nego u prvome krugu, odnosno čak 271 glasova manje nego u 2. krugu prije 4 godine. Možda se kod Bubića prelijevanje glasova onih koji su u 1. krugu glasali za SDP-ovog kandidata ipak dogodilo u manjoj mjeri, iako nema podataka koji bi to mogli potvrditi.

Dakle, ni Ivan Bubić nije uspio značajnije mobilizirati nove birače, a birači koji su u 1. krugu glasali za SDP i nezavisnu listu u najvećoj su mjeri ostali doma. Možda su se građani umorili vječito istih kandidata, pa tako i Bubića. Možda su mu zamjerili na nedostatku kampanje i konkretnog programa. Možda jednostavno nije bio uvjerljiv u svojoj želji da preuzme gradonačelničku poziciju u vrijeme kad obnaša funkciju u državnoj vlasti. Vjerojatno jednim dijelom i stoga što je on ipak kandidat HDZ-a, a mnogi ne žele dati glas HDZ-u ni pod koju cijenu, čega je i sam svjestan pa slanje pisma građanima u tjednu prije 2. kruga u kojem, zanimljivo, nema traga imenu ili kratici stranke, očito nije polučilo cilj.

Brojke pokazuju da i Krulčić i Bubić imaju trend opadanja glasova. Sve veći broj birača ih više ne prepoznaje kao kandidate koji zaslužuju izlazak na izbore. Hoće li to biti naučena lekcija za političke i potencijalne političke aktere u Pazinu za sljedeće izbore, vidjet ćemo.

Svima pada broj glasova

IDS uvijek ima svojih cca 1500 birača. Oni su, poput HDZ-a na nacionalnoj razini, uspjeli oformiti stranačku vojsku koja disciplinirano izlazi na izbore. Doduše, a to će pokazati jedna od sljedećih analiza, ta disciplinirana stranačka vojska sve se više nalazi u gradovima, dok manje općine polako preuzimaju druge stranke i nezavisne liste. Tako IDS polako gubi podršku u manjim mjestima, a jača u gradovima. U gradovima su proračuni veći, radna mjesta brojnija, postoje brojniji resursi poput prostora, nadzornih i upravnih tijela, gradskih tvrtki, gradilišta itd. Tamo gdje je kolač veći, klijentelizam više voli leći.

Kampanja traje 4 godine

Prije nekog vremena na iPazinu netko je dobronamjerno komentirao kako izazivači postojećim gradonačelnicima trebaju biti mnogo bolji i raditi mnogo više ne bi li ih javnost prepoznala. U potpunosti se slažem. Naime, moć koju ima osoba koja obnaša funkciju gradonačelnika neusporediva je s moći i resursima koje imaju oni koji tek pretendiraju na osvajanje pozicije. Bez obzira što i jedni i drugi imaju prostora da se u 4 godine nametnu biračima i pokažu volju, interes i znanje, biti na poziciji onoga koji odlučuje, rješava, dogovara kanalizacije, komunalne akcije, prostore, radna mjesta, odbore i vijeća i sl., nemjerljiva je s moći onih koji izazivaju.

Mediji nemaju problema prenositi sve funkcionerske uspjehe i zasluge (ako treba i po nekoliko puta iste) prije i za vrijeme kampanje takvih kandidata, dok će one koji izazivaju i pretendiraju na gradonačelničko mjesto pratiti tek koliko je to nužno pa čak i kad imaju što reći. Takve kandidate mediji pitaju hoće li za pressicu potrošiti ono jedno besplatno pojavljivanje koje su im internim pravilima dodijelili, kao da su zaboravili na svoju javnu funkciju informiranja građana. Takva pravila, kao, svih svode na ravnopravnu poziciju, a zapravo je riječ o medijskoj travestiji.

I apstinenti su poruka

Poanta je, da ponovim, u biračima koji su ostali doma. Nemam ih namjeru napadati ni zamjerati. I ostanak doma je poruka. To pravo i ja ponekad iskoristim kad na izborima nemam opciju i kad mi se ne da začepiti nos. Međutim, budimo realni, takva poruka nema nikakvog smisla, ne stiže do onih kojima je namijenjena, upravo suprotno, trljaju se ruke. Disciplinirana vojska spram onih koji šalju poruke, ne može biti divnije.

No, svi oni koji imaju ozbiljne namjere za 4 godine trebali bi se duboko zamisliti nad tim porukama. Što im birači poručuju? Da nisu dobro radili i da nisu prepoznati kao netko tko može donijeti pozitivne promjene? Da postoje oni koji nisu zainteresirani za lokalnu politiku, iako su subjekti i, na žalost, češće objekti te iste politike? Da im nije dovoljno loše? Da im je dovoljno dobro? Da osjećaju nemoć i da ne vjeruju izbornom procesu, institucijama i/ili političkoj eliti ma iz kojeg dijela političkog spektra dolazila? Da nisu dovoljno motivirani da odlučuju o vlastitoj budućnosti?

Kampanja kao kruna višegodišnjeg rada

Svatko se može pronaći u jednoj ili više stvari. No, duboko sam uvjerena da se trud, rad i zalaganje, a posebice vjerodostojnost, dugoročno isplate. Jer tek tada nada da može biti bolje liježe na plodno tlo. Mjesec dana kampanje bi zapravo trebala biti kruna rada jer ako u kampanji nemaš što kapitalizirati, onda i ono malo što se radilo biva nagrađeno kod protivnika. Oni što su smatrali da bi imali štogod izgubiti, izlaze. Oni što misle da ne mogu ništa dobiti, ne izlaze. Pri tome, dobitak ne mora nužno biti osobni, samo što se za društveni dobitak treba truditi mnogo više.

Jesmo li se spremni potruditi?